O Feinwerkbau 300S i LP65 se već dosta pisalo na forumu, pa ne bih previše ponavljao ono što većina nas već zna. Ipak, nedavno sam naišao na jedan zanimljiv istorijski podatak koji bih voleo da podelim sa vama.
Ova dva modela predstavljaju neke od najuspešnijih primera nemačkog inženjerstva u istoriji takmičarskog vazdušnog oružja. Decenijama su bili u samom vrhu sportskog streljaštva, osvajali medalje, obarali rekorde i postavljali standarde preciznosti.
Feinwerkbau 300S, predstavljen početkom sedamdesetih kao usavršena verzija modela 300, bio je posebno zanimljiv zbog svog beztrzajnog sistema. Prilikom opaljenja kompletan mehanizam pomera se unazad po vođicama, čime se praktično eliminiše prenos trzaja na strelca. U kombinaciji sa fiksnom cevi, odličnim meč okidačem i izuzetnom preciznošću, postao je jedna od najuspešnijih takmičarskih opružnih pušaka svog vremena.
Feinwerkbau LP65, predstavljen još 1965. godine, doneo je sličnu revoluciju među vazdušnim pištoljima. Zahvaljujući svom beztrzajnom sistemu, izuzetnom okidaču i kvalitetnoj mehanici, godinama je bio jedan od glavnih izbora vrhunskih strelaca.
A sada ono zbog čega sam zapravo i počeo da pišem ovaj post.
Nedavno sam, istražujući istoriju ovih modela, naišao na jednu nemačku streljačku publikaciju iz 1973. godine, u kojoj se nalazi originalna reklama kompanije Feinwerkbau.
U njoj se navodi da su na Evropskom prvenstvu u streljaštvu, održanom 1972. godine u Beogradu, tadašnjoj Jugoslaviji, strelci sa Feinwerkbau oružjem osvojili čak 53 od 60 mogućih medalja, uključujući sve zlatne medalje, uz pet postavljenih svetskih rekorda!
Za one koje zanima, evo i originalne publikacije iz 1973. godine. Reklama se nalazi na 47. strani PDF-a:
https://www.sg-oker.com/Download/1973_125-Jahre-Schutzen-in-Oker.pdf#page=47
Ono što je meni posebno zanimljivo jeste činjenica da su oba modela i danas, više od pola veka kasnije, izuzetno precizna i potpuno upotrebljiva.
Feinwerkbau 300S i danas, više od pola veka nakon predstavljanja, važi za jednu od najboljih opružnih vazdušnih pušaka za Benchrest takmičenja. Razloga za to ima više: izuzetan kvalitet izrade, vrhunska preciznost, pouzdanost, relativno jednostavno održavanje i još uvek dobra dostupnost rezervnih delova. Njen čuveni beztrzajni sistem omogućava mirno i konzistentno opaljenje, što je posebno važno u disciplini u kojoj se svaki milimetar računa. Zato i ne čudi što se FWB 300S i danas viđa na takmičenjima, gde može ravnopravno da se nosi sa mnogo novijim opružnim puškama.
Lično mislim da se ovakva opružna puška, kao ni ovakav opružni pištolj, više nikada neće serijski proizvoditi. Ne zato što danas ne postoji znanje ili tehnologija da se naprave, već zato što je vreme ovakvih složenih mehaničkih konstrukcija praktično prošlo. Moderni PCP sistemi odavno su preuzeli primat u takmičarskom streljaštvu, a kada bi se danas proizvodili modeli poput FWB 300S i LP65, sa istim nivoom kvaliteta i pažnje posvećene svakom detalju, verujem da bi koštali koliko i najskuplje savremene olimpijske puške i pištolji, kojima se danas osvajaju zlatne medalje i obaraju svetski rekordi. Uostalom, i u svoje vreme ovi modeli predstavljali su sam vrh takmičarskog oružja, kako po kvalitetu, tako i po ceni. Upravo zato smatram da su ovo jedinstveni primeri nemačkog inženjerstva i jednog vremena koje se, barem kada je reč o vrhunskom opružnom takmičarskom oružju, verovatno više nikada neće ponoviti.
U svakom slučaju, meni je ovaj podatak o prvenstvu održanom u Beogradu bio posebno interesantan, pa rekoh da ga podelim sa vama. Možda će još nekome biti zanimljivo da sazna nešto novo o ovim legendama sportskog streljaštva.
