Ta uputstva što dobijate uz puške slobodno okačite mačku o rep. Uglavnom nisi nimalo od koristi. Ni ovaj Zoutube ne objasnjava dobro. Ja sam imao Hatsana 125 i mučio sam se sa okidačem dugo i na kraju ga prodao uzeo Dianu, nisam ni imao vremena da to rešim. Ali kod Diane sam imao vremena, pa sam provalio kako dvostepeni okidači rade i shvatio da je apsolutno isti sistem bio i na Hatsanu i da sam mogao glatko da ga sredim do savršenstva. Ovo vam govorim kao inženjer i kao neko ko je pre svega proučio konstrukciju dvostepenog obarača. U principu svi oni rade na sličnom principu. Evo nekih slika sa neta koje sam našao da su najprikladnije da bih mogao da objasnim
Prva slika je lakša za razumevanje, ova druga je samo realni prikaz quatro trigera. I drugi dvostepeni su slični. U slikama su puške okrenute na suprotne strane, da se slučajno neko ne zbuni.
Na prvoj slici se lepo vide sva tri šrafa kojima se podešava ovakva vrsta okidača. Prva dva šrafa su međusobno veoma zavisna, i zbog toga podešavanja hoda i osetljivosti prve i druge faze uopšte nisu jednostavi kao što to piše u uputstvima. Oba šrafa levo na slici rade istu stvar, pritiskaju polugu koja na kraju preko drugih poluga otpusti klip, ali prvi, levlji šraf to radi lakše (ali i sporije), jer je bliži osovini okidača i ima veći moment, a drugi teže pritiska polugu, ali brže. Ljudi misle da dok lagano povlacimo okidač do prvog kolena, tj. dok ne osetimo onaj drugi stepen, da je to sev prazan hod i da se unutra ništa ne dešava. Netačno. Do tada smo prvim šrafom već nategnuli ceo mehanizam okidača skoro do pred samo okidanje. Nakon toga, drugi desni šraf udara u polugu i nastavlja posao do konačnog okidanja. Tim udaranjem drugog šrafa u polugu, mi dobijamo taj drugi stepen i znamo da smo pred samim okidanjem. Tu više jak momenat koji ima prvi šraf nije toliko bitan, već je bitno da sa sto manjim daljim pomeranjem okidača, mehanizam okine. Treći šraf je jednostavan i on prosto nateže oprugicu koja se suprotstavlja onim prvim dvaju šrafova i takodje vraća sve u početni položaj u slučaju da odustanemo od pucanja, a ne da mehanizam ostane pred samo okidanje i tako postane opasan i na najmanji trzaj. Generalno, taj treći šraf treba popustiti da sve ide lakše, ali ne totalno otpustiti, jer gubi funkciju i sve postaje nestabilno. Uglavnom se on poslednji popušta do trenutka kada više ne pruža otpor, pa se onda vrati za krug, dva, radi sigurnosti.
E sad, prva dva su triki. Generalno, moguće je odvrnuti skroz jedan od njih, a drugi ostaviti zategnut. Time se praktični dobija jednostavniji jednostepeni obarač. Probajte. Puška će okidati u oba slučaja, ali nećeti znati tacno kad inećete osetiti drugo koleno. Jednostavno vučete obarač i puška samo odjednom opali. Takvi su okidači na vojnom oružju, automatskim puškama, mnogim pištoljima...Jedina razlika koju ćete osetiti je da ako ste odvrnuli skroz drugi šraf i prvi odrađuje sve, onda lakše vučete okidač, nego obrnuto kada sve odrađuje drugi šraf. Sve to zbog pomenutog momenta, koji je kod prvog šrafa veći.
Pišem malo kasnije nastavak tačnog štelovanja, sad moram da idem.