1. Pažljivo rukovanje oružjem, i rukovanje na način na koji je to predviđeno.
Kada uzmem da pucam, pre toga operem ruke. Da se prljavština sa ruku
ne uvlači u fine gravure na drvenim delovima puške, znoj, itd...
Dalje, prilikom rukovanja pazim da nege ne "zakačim" pušku o nešto, dakle,
puška ni na metalnom ni na drvenom delu ne sme (bar kod mene) da ima
ni jednu jedinu i najmanju ogrebotinu
2. Redovno održavanje spolja.
Posle svakog korišćenja puške, nikada je ne vraćam u futrolu samo tako.
Uzmem Brunox sprej, i nekom mekom krpom našpricanom tim sprejem
dobro obrišem celu pušku, i drvene i metalne delove, i tek onda vratim u
futrolu. Kada se rukuje puškom, na njoj ostaje znoj sa ruku, koji se lepo
ukloni, a i pri brisanju Brunoxom, on ostane na pušci i kao zaštita.
3. Povremeno čišćenje cevi.
Kod vazdušnog oružja nema rezidua (ostataka) barutnih gasova, pa se cev
prlja manje, ali ipak, zavisno og toga koliko često se puca, i sa koliko čistim
dijabolama, cev će da se zaprlja, pa je treba očistiti. Cev je užljebljena, te
se sitni komadići olova koji se odvajaju od dijabole prilikom prolaska kroz
cev gomilaju kod žlebova, i ako je cev prljava, tj. ima dosta tog olova zaostalog,
automatski pada i preciznost jer žljebovi "ne hvataju" kako treba i ne daju
dijaboli kvalitetan spin na izlasku iz cevi.
Dakle, posle recimo 500 dijabola očistiti i cev, ja to radim isto Brunoxom, ostavim
15 min samo dosta unutra našpricano i posle samo dobro obrišem cev iznutra prvo
jačim četkama, a onda i mekim koji otklone ostatak Brunoxa.
4. Rastavljanje i podmazivanje
Ovo već nije standardno održavanje, ali onaj ko misli da može sam to da odradi,
a često i nije tako komplikovano uz uputstva i malo pažnje, može da rastavi pušku,
dobro prebriše sve unutrašnje delove, a onda stavi nove odgovarajuće masti na
delove. Jedino se mora paziti gde i koja mast sme da ide i u kojoj količini.