Zakon definiše koji su to "delovi" oružja u užem smislu čiji je promet regulisan odn. za koje je neophodno odobrenje za nabavku. Npr. za vatreno, za pištolj: cev, navlaka, ram; za revolver: cev, ram, doboš; za prelamajuće puške: cev(i), glava; za repetirajuće puške: cev, sanduk, zatvarač(?). Za tekući zakon ne znam napamet tačne definicije, ovo je iz prethodnog.
Ako se nabavlja kod nas u radnjama i servisima, to se uglavnom poštuje. Ako ide kroz carinu, svašta je moguće, navodim svoja dva primera, naručivao sam iz SAD mehaničke nišane i brze punjače. Za mehaničke nišane su na carani tražili uvoznu dozvolu od ministarstva trgovine, jer su ih smatrali optičkim nišanima. Rekao sam carniku da traži mišljenje od MUP-a, i posle nekoliko dana su rekli da donesem oružni list i da ću ih dobiti. Za brze punjače (parče plastike, dodatni pribor, nije deo oružja) su takođe tražili oružni list. Za ovo je "kriv" američki prodavac koji je stavio u šifri pošiljke da su delovi oružje, jer ne znaju kakvi su propisi u celom svetu, pa su naši carinici ih tako tretirali.