Стрелице за ваздушну пушку

prlejovanovic67

Active member
Када сам био клинац (а беше то баш поодавно), обожавао сам да на вашарима гађам ваздушном пушком која је уместо дијабола избацивала стрелице. У зависности шта си и да ли си нешто ,,убо", добијао си одговарајући поклон. А најчешће нисам ништа ,,убо". Нисам то одавно видео на вашарима, можда негде још и постоји.
Данас сам видео да има да се купе те стрелице са ,,перјем" у различитим бојама и паковањсе од 10 комада је 680 динара.
Занима ме да ли неко има искуство са коришћењем таквих стрелица, које наравно, није као моје, вашарско, и шта мисли о томе?
 
Veoma lak nacin da se izgrebe i osteti unutrasnjost cevi.
Kroz moju pusku to nece proci, odnosno, lako je tudjom cevkom strelice ispucavati...
Hvala ti puno na konkretnom odgovoru. Nisam razmišljao u tom pravcu, ni na kraj pameti mi nije bila pomisao o oštećenju cevi. Kada sam video da danas ima da se kupe setio sam se detinjstva.... I zbogom pameti.
 
Мислим да је то за вашарске пушке што пуцају куглице, као Diana mod30 у 4.4мм калибру.
Оне су наменски прављене за вашаре са бројачем куглица.


Или за оне јадне Славије и Заставе огуљених цеви што стоје у ћошку вашарских кућица, којима је битно само погодити огроман круг на 2м даљине а не чичу што даје играчкице. 😀
 
Kada sam video da danas ima da se kupe setio sam se detinjstva.... I zbogom pameti.
U jednoj staroj Diani, mislim da je bila Mod 27, prilikom rasklapanja nasao sam desetak malih eksercica po 8-9 mm dugih, duboko zabodenih u kozni djon I pomislio da su metalni opiljci sa unutrasnje strane cilindra.

I shvatio da je neko umesto dijabole pokusao da ispali eksercic, koji je prilikom nisanjenja skliznuo u cilindar dok ga klip nije cakucao kroz djon...

Katastrofa... ali svasta deca rade
 
U jednoj staroj Diani, mislim da je bila Mod 27, prilikom rasklapanja nasao sam desetak malih eksercica po 8-9 mm dugih, duboko zabodenih u kozni djon I pomislio da su metalni opiljci sa unutrasnje strane cilindra.

I shvatio da je neko umesto dijabole pokusao da ispali eksercic, koji je prilikom nisanjenja skliznuo u cilindar dok ga klip nije cakucao kroz djon...

Katastrofa... ali svasta deca rade

Ja to redovno nalazim u zastavicama i suhl 312 (starim puškama koje dugo stoje po šupama i garažama). Ovih Haenel Suhl (prelepih) pušaka u mojoj okolini ima poprilično. Tuga me uhvati kad je donesu na servis i insistiraju da je "pojačam".
 
Oprosti im, ne znaju sta rade...

Bas sad gledam tu Haenel 312 I podseca me na Dianu 24J koju koriste moji klinci. Juniorska sa 7J snage, i do 20m pravi jednu vecu iskrzanu rupu sa 10 x RWS hobby.
Ni u snu ne bih stavio jacu oprugu u nju! Prelomim je I nategnem sa jednim prstom.
20220513_130424_copy_1032x774.jpg
 
Meni je i do dan danas ostala nejasna misteriozna nepreciznost tih vasarskih pusaka sa strelicama. Pucali smo dosta kao osnovci, 6-7. razred po gostujucim luna parkovima i seoskim vasarima. Retko smo pogadjali predmet velicine kutije cigareta na tih 7-8 m, i to sa oslonjenim laktom :ROFLMAO:
Ili su cevke bile haos, ili strelice nisu bile od JSB-a :)
 
Meni je i do dan danas ostala nejasna misteriozna nepreciznost tih vasarskih pusaka sa strelicama. Pucali smo dosta kao osnovci, 6-7. razred po gostujucim luna parkovima i seoskim vasarima. Retko smo pogadjali predmet velicine kutije cigareta na tih 7-8 m, i to sa oslonjenim laktom :ROFLMAO:
Ili su cevke bile haos, ili strelice nisu bile od JSB-a :)
Ma kakvih 7, 8m... Meta udaljena 2, 3 metra najvise. I ne mozes da pogodis centar. Mislim da su namerno tako podesili nisan, inace bi bili u gubitku... :-D
 
Ne bih da kvarim sećanja ali... sticajem okolnosti servisiram puške jednoj putujućoj (vašarskoj) streljani. Nekoliko Slavia 620 i Diana 30. Sasvim slučajno jedna je trenutno u radionici pa mogu sutra napraviti nekoliko slika ako je neko zainteresovan. U pitanju je bolt action Diana 30 na kuglice 4.4mm sa brojačima sa leve strane kundaka. Elem, vlasnik streljane insistira da puške budu precizne. Jednom prilikom slučajno naiđe moj otac upozna se sa čovekom i krene ta priča o krivim cevima i namerno raštelovanim puškama. Čovek se kulturno nasmeje i prizna mu da je 100% u pravu. Moj se otac takođe nasmeje (ali trijumfalno), pošto je naravno izvukao priznanje iz prve ruke za svoje sumnje i ode svojim poslom. Pomenuti vlasnik streljane kada smo ostali sami kaže mi da je navikao na takve priče i da mu je najjeftinije da odmah sve potvrdi i skrati priču pošto se sa teorijama zavere ne vredi boriti. U nastavku priče je dodao da on najviše dobija kada svi sve pogode... pucanje košta 5-6 puta više nego nagrada a te nagrade su šetajuća reklama i dovode nove pucače...
Dianama (kuglicama) se gađaju čunjevi i konzervice a strelice koristi za pokretne mete (rulet) a ispucavaju ih sa slavijama 620.

To je naravno slučaj sa vlasnikom vašarske streljane kome ja servisiram puške, ne tvrdim da vi niste 100% u pravu.
 
Last edited:
Ne znam ... ili su im tada bili losi serviseri, ili je ovo drugo - sto ih je eto i tvoj otac pitao :), ili smo mi ovde uvek imali takve vasarske streljane.. I nije valjda da smo svi bili toliko losi strelci, neki su bili i u klubu aktivni. A bar u to vreme nije to bilo toliko skupo, ne mogu ni da setim nekog tacnog odnosa. Mozda 3-4 paketa strelica (znaci 3-4 ture pucanja) za cenu jedne paklice Milde Sorte ili Kenta za nase starije :cool:. Jer sanse nema da bi nas nesto drugo privuklo, sem zajebancija da uzmemo visestuko skuplju nagradu. Skoro svi smo imali Zastave kuci. A sto se tice pusenja , da budem skroz jasan :), prvu cigaretu u zivotu sam pripalio negde u granicnim sumama Jugo-Austrijske granice, blizu Dravograda, 1985 .... 20 dana pre skidanja iz JNA. Nazalost, prestao sam sa tim ....posle decenija i decenija .....-tek krajem prosle godine, i to uz 14 dodatih kg posle toga + sto jos uvek nisam siguran u svoj karakter :)
 
Ne bih želeo da uvredim nekoga ali kad već pominjemo JNA, svi smo (mi stariji) na bojevom gađanju dobijali između ostalog i nepoznate puške koje su bacale levo ili desno, koliko se ja sećam pucalo se i sa zaduženim ali i sa svim dostupnim oružjem (M48, PAP, AP), dnevno, noćno, u snegu, u blatu.... Iskusan strelac posle 2-3 hitca vidi gde puška baca i koriguje... Na 2 metra je to drastično lakše. Ne kažem da sa puškom (koja baca desetak cm u neku stranu) mogu da pogodim sve u istu tačku ali paklicu cigara sa 2m ako bih promašio od sramote ne bih nikad više ni pucao. Naravno podrazumevam da puška grupiše i ne rasipa.
 
Da je bila iskrivljena cev ili lose upucani nisani, te vasarske puske bi uvek I ravnomerno grupisale u jednu stranu.

E zato im lepo deformises krunu, izgrebes poluge na okidacu, pa onda jedna dijabola levo, druga desno, a teca Bog sam zna.
 
Da je bila iskrivljena cev ili lose upucani nisani, te vasarske puske bi uvek I ravnomerno grupisale u jednu stranu.

E zato im lepo deformises krunu, izgrebes poluge na okidacu, pa onda jedna dijabola levo, druga desno, a teca Bog sam zna.

Ne smem da nastavljam dalje i da rizikujem da upadam u neki stereotip, pogotovo ne da uvredim nekog pošto bih morao da pitam da li ćemo da pretpostavimo da su Romy (Schneider) vlasnici vašarskih streljana toliko sofisticirani da znaju šta je to kruna cevi? Zato ću kao čovek koga sam gore pomenuo da kažem da ste u pravu i da ne komentarišem više na tu temu :)
 
Ma to ja hipoteticki teoretisem sta bih ja radio a da nije ocigledno, a opet da unistim svaku preciznost I mogucnost korekcije u rukama iskusnog strelca.

Taman posla da se vredjamo 😀
 
Ja sam kao klinac dosta pucao po vasarima,i od neke 12 do 14 redovno isao na vasar u Krusedol u avgustu za Gospoinu,posto na F. Gori imam kucu,i tada vec kao mladi strelac i osvajac vise medalja na drzavnim prvenstvima kao pionir sa Zastavicom sam redovno drao na vasaru. Naravno prvu metu vidim gde nosi,korigujem i cepam,uglavnom tad se pucalo 3 dijabole ili strelice i ja sam to pucao 29 ili 30. Desavalo se kad drugi roditelji to vide,mi plate da za njihove klince pucam da osvojim nagradu. Secam se dobro za 29 bila neka velika lutka za 30 flasa vinjaka za koju se posebno radovao moj pokojni cale,lepa vremena,posle dve godine vlasnici te prikolice me zapamtili i zabranili da pucam i tu je bio kraj moje vasarske karijere. Uglavnom ,ko zna na tih 2-3 metra se posle korekcije moze lepa nagrada ubosti i moram se sloziti sa Vojom ,bilo bi me sramota da ne migu ubiti bar 29 od 30 na 3 metra.

Послато са SM-A346B помоћу Тапатока
 
Meni su svugde davali da pucam, jer nigde nisam pogadjao i jako sam uveseljavao vlasnike tih malih "kamp-kućica" streljana...ali mene je krasila upornost i gde god smo išli na vašar, ja sam vrištao ćaletu da mi da kintu da pucam i, i dalje sam promašivao, i dok su vlasnici "kamp-kućica" streljana bili sve veseliji, moj ćale je bio sve besniji, dok jednog dana nije doneo kući malu zastavu i reko mi "Evo ti ova puška i nauči bre da pucaš više, nemoj da crvenim zbog tebe". I tako sam dobio svoju prvu vazdušnu pušku, te davne 1975 godine. Od tada vlasnici "kamp-kućica" streljana više nisu bilo tako veseli, a ja sam uspeo da osvojim popriličan broj medveda od pliša ili zečeva, koje sam sa oduševljenjem poklanjao izabranicama moga srca, za koje sam verovao da će to biti doživotno, dok one to nisu verovale. Sad ih razumem, bili smo u osnovnoj školi, mada se meni nije to činilo kao neka velika prepreka za zajedničke planove o budućnlsti. E to su bili dani. A Jagodinku Simonović više nikada nisam video...😉
 
@Srpche: komentar meseca! (y) - ne ustupa Momi Kaporu.
Jagodinka Simonović - ime i prezime, i zajedno i ponaosob, predivni su (em zvuče lepo, em srbski da srbskije nemož' da bidne - nije ovo nacionalizam nego poetizam, da se razumemo:giggle:).
Apropos ''skidanja'' plišanih zeka i drugih igračaka: ćale mi je, 1970-i neke godine kupio springericu ''Baikal''. Blizu mesta našeg stanovanja bio je (uglavnom tokom leta) stacioniran jedan zabavni park-igraonica (poveća kamp-prikolica u kojoj je obitavao vlasnik-nadzornik i čije je prozorče služilo kao šalter za prodaju žetona). Pod šatrom, 5-6 flipera, 2-3 ''ručna fudbala'' i... ''streljana''. Jedno veče, ja se ne vratih na vreme, zaigrah se, spiskah mesečni džeparac na fliperima, kad, eto ti mog matorog - došao sa namerom da me vrne doma sve vukuć' me za ušesa. Međutim, privučen prizorom pucačine, kojom su prilikom, bezuspešno, dva moja vršnjaka (osmi osnovne - prvi srednje) pokušavala da nešto pogode ''čikinom'' puškom, ćale naprečac odluči da se oproba. I, naravno, ispromašuje se onoliko! On, rođeni borac, učesnik proboja Sremskog Fronta, jedan od najmlađih oficira novoosnovane JA (kasnije: JNA), bio je besan kao ris! Umesto da me povede kući, ostavio me u igraonici, sam otišao kući i kroz 5 minuta se vratio sa ''ruskinjom'' i kutijom dijabola. Vlasnik se, onako reda radi (jer ćale je bio ljudeskara i lokalni badža, rezervni kapetan prve klase itd.) malo snebivao, a onda je dopustio da na igračke pucamo ''ruskinjom'', po nekoliko puta, naizmenice ćale i ja. Poskidasmo sve što je tamo bilo naređano. Ćale mi je, u oduševljenju sve oprostio, a vlasniku igraonice sve igračke ostavio...
 

Users who are viewing this thread

Back
Top