Vezano za okidač, očigledno je da nije svaki pištolj iz fabrike isto podešen, nekome je okidač dobar a nekome je drugi stepen pretežak. Isti se veoma lako sređuje jer ima samo dva šrafića. Jednim se reguliše dužina hoda prvog stepena a drugim recimo sila okidanja. Nije to zapravo sila okidanja već po engleski "sear engagement" a rezultuje većom ili manjom potrebnom silom da bi se čekić oslobodio. Preteranim olakšavanjem može da dođe do samoopaljenja.
Redom, ja sam prvo ispolirao sve kontaktne površine i tu je kao i uvek, bitno ne menjati profil materijala već samo dovesti do sjaja.
Okidač izgleda ovako:

Prvo sam podesio tzv silu okidanja na ovom šrafiću:

U kružnom otvoru na samom bloku možete odokativno da pratite taj famozni "sear engagement", ne znam taj izraz da prevedem

Zanemarite ovu crvenu liniju, ona je reper imbus vijku koji je fabrički bio predugačak pa je udarao u štift sklopa okidača i tu je obeleženo zbog nekog petog razloga. Otvor je levo oko 1cm od imbusa.

Na kraju sam podesio dužinu prvog kolena odnosno praznog hoda:

Obavezno testirati čekić prilikom štelovanja okidanja, ja sam udarao po njemu dok je napet, stiskao ga, udarao po rukohvatu, sve za svaki slučaj.
Ovo sam radio i slikao pre šest meseci a slike su iz arhive, možda sam nešto zaboravio. Za poliranje sam koristio vodeni brusni papir od 800, 1200, 1500, 2000 i 3000 kao i okrugli mekani disk fine i super fine granulacije, vide im se ćoškovi na poslednjoj slici u gornjem desnom uglu.